Stambeni Kutak

Državni poticaji kojima se stimulira štednja građana u stambenim štedionicama ključni su element sustava. Državni poticaji isplaćuju se stambenim štedišama na temelju njihovih uplata stambene štednje, u iznosu koji ovisi o propisanim uvjetima.

Državni poticaji potrebni su kako bi stambena štednja bila atraktivan štedni proizvod za građane te da bi se u stambenim štedionicama akumulirali fondovi iz kojih je moguće odobravati povoljne i dugoročne kredite uz fiksne kamate.

Popis stambenih štedionica možete pogledati na u našoj analizi, kao i njihovu usporedbu za 2011. godinu.

Državna poticajna sredstva iznose 10% od iznosa raspoložive stambene štednje uplaćene u godini za koju se isplaćuju, a najviše do 5000 kuna raspoložive stambene štednje po stambenom štediši tijekom jedne kalendarske godine.

To znači da je maksimalni iznos poticaja koji stambeni štediša ostvaruje u jednoj godini 500 kuna, i to u samo jednoj stambenoj štedionici.

Štednjom u stambenoj štedionici stambeni štediša stječe pravo na povoljniji stambeni kredit i na državna poticajna sredstva.

Stambeni kredit odobrava se za kupnju, gradnju, rekonstrukciju, adaptaciju, popravak i opremanje stana ili kuće. U određenim slučajevima također je moguće dobiti kredit za kupnju i komunalno uređenje građevinske čestice, te otplatu stambenog kredita u korištenju.

Poticajima se u sustav želi privući i štediše koji ne namjeravaju podići kredit već žele sigurno štedjeti uz prinose koji su usporedivi s prinosima u drugim oblicima štednje.

Svojim doprinosom u sustavu stambene štednje, takvi su stambeni štediše nužni za dugoročnu održivost sustava, a njihovo solidarno sudjelovanje u sustavu stambene štednje zapravo je uvjetovano postojanjem državnih poticaja.

Štedišama koji se u sustav uključuju samo radi štednje omogućeno je slobodno raspolaganje svim ušteđenim sredstvima i državnim poticajima ako razdoblje njihove štednje, u pravilu, nije kraće od 60 mjeseci.

Više o modelima stambene štednje možete saznati na ovom linku.

U slučaju zahtjeva za raspolaganjem sredstvima prije ugovorenog minimalnog roka štednje gubi se pravo na državne poticaje i ostale pogodnosti stambene štednje. U sustavu stambene štednje potrebno je štedjeti najmanje pet godina kako bi se moglo slobodno raspolagati poticajima.

Sustav državnih poticaja trebalo bi prilagoditi pozitivnim iskustvima zapadnoeuropskih i tranzicijskih zemalja kako bi iznos poticaja korespondirao sa situacijom na financijskom tržištu i uvijek bio poticajan za štednju.

Desetogodišnja iskustva stambene štednje u Hrvatskoj pokazuju nedovoljan senzibilitet Ministarstva financija za strana iskustva i zbivanja na financijskom tržištu, što rezultira smanjenjem pozitivnih efekata na državni proračun.