Info Kutak

Raspadom bivše države različite vlasti su na različiti način pokušale zaštititi svoju suverenost i pritom je došlo do kontroverznog slučaja Ljubljanske banke između Hrvatske i Slovenije. Naime, Ljubljanska banka iz Slovenije bila je jedna od tri najveće banke u bivšoj Jugoslaviji koja je poslovala na međunarodnom tržištu.

Početkom rata slovenska politička vlast kao vlasnik odlučuje zatvoriti Ljubljanske banke, ali prenijeti njenu imovinu na novostvorenu Novu Ljubljansku banku. Istovremeno, ključni dio bankarskog poslovanja u kojem se nalaze dugovi i obaveze prema štedišama koji ne žive u Sloveniji je ostavljen u staroj banci. Slovenske štediše su prebačene u novonastalu banku.

Kako bi spriječili tužbe, donesen je poseban zakon. Slovenija je godinama tvrdila da je problem stare devizne štednje iz doba bivše Jugoslavije problem sukcesije i da štediše moraju obeštetiti države slijednice u kojima žive, u kojima su se nalazile poslovnice Ljubljanske banke.

Otprilike 130.000 hrvatskih građana imalo je otvorene štedne račune u trenutku zatvaranja banke, čija su sredstva jednostavno oduzeta unatoč važećim ugovorima.

Problem politike, ali i prava

Stara devizna štednja Ljubljanske banke na području bivše zajedničke države je bilo otvoreno pitanje od 1991. godine. Slovenska i hrvatska politika su uglavnom izbjegavale pronaći rješenje problema, koji je postao svojevrsna tabu tema.

Zbog istog slučaja Novoj Ljubljanskoj banci do danas nije dozvoljen ulazak na hrvatsko bankarsko tržište, iako je bilo određenih pokušaja. No štediše nisu odustali od svojih uloga, te je veliki broj iskoristio sva dostupna pravna sredstva zaštite.

Hrvatski štediše koji su na hrvatske banke prenijeli svoja potraživanja su još ranije dijelom namireni od strane Republike Hrvatske, ali ostalo je nerješeno više od 130 milijuna eura neprenesene štednje.

Cijeli proces je završio na Europskom sudu za ljudska prava u Strasbourgu, koji u studenom 2012. godine donosi prvu presudu kojom utvrđuje odnos banke i štediša kao civilno-pravni odnos, tj. proglašava odgovornost Slovenije i Ljubljanske banke za povrat stare devizne štednje dvoma štedišama iz BiH.

Slovenska žalba na presudu privremeno je odgodila izvršenje obveze, iako je utvrđeno da je Slovenija u slučaju štediša iz Bosne i Hercegovine prekršila pravo na zaštitu imovine i učinkovita pravna sredstva.

Konačno rješenje višegodišnjeg spora

Veliko vijeće Europskog suda za ljudska prava u Strasbourgu u srijedu, 16. srpnja 2014. jednoglasno potvrđuje prvostupanjsku presudu i odbacuje slovensku žalbu. Konačnom presudom Sloveniji je naloženo da u roku od najviše godine dana nađe sustavno rješenje za isplatu štednje za sve ostale štediše banke s područja nekadašnje zajedničke države koji su u istom pravnom položaju kao tuženici iz BiH.

Presuda kojom je okončan ovaj višegodišnji spor će imati znatne posljedice na slovenski državni proračun jer se radi o velikim financijskim svotama i dugom vremenskom roku. Prve procjene govore o stotinama milijuna eura za koje treba napraviti akcijski plan koji definirati izvore i način isplate sredstava.

Slovenska premijerka u odlasku Alenka Bratušek izjavila je da je razočarana presudom, ali da će tu presudu Slovenija poštovati.

U Strasbourgu podneseno je više od 1.650 sličnih tužbi u kojima pretežito Sloveniju zbog nemogućnosti da dođu do svoje stare štednje tuži oko 8000 tuženika. No treba napomenuti kako u idućih šest mjeseci Europski sud za ljudska prava neće razmatrati nijedan novi slučaj, s obzirom da je donesen presedan.