Škola štednje

Ključni element kad dogovaramo štednju jest kamatna stopa. Njena visina često ovisi o iznosu sredstava koji namjeravamo oročiti, odnosno vremenskoj dužini oročenja na koju smo spremni izdvojiti novac.

Ali jedna od stvari koja često zbunjuje ljude je razlika između fiksne (nepromjenjive) i promjenjive kamatne stope, te kada se koji oblik koristi kako bi maksimizirali svoj prinos.

Fiksna kamatna stopa jamči deponentu točno određeni iznos kamate po isteku oročenja. Neovisno o uvjetima na tržištu, o kretanju tečaja, o promjenama politike banke, jednom kad potpišemo oročimo štednju sa fiksnom kamatom znamo koliko ćemo dobiti za naš novac.

Posljedica tog smanjenog rizika za štedišu je nešto niža stopa u odnosu na promjenjivu kamatu.

Promjenjiva kamatna stopa kako sama riječ glasi može varirati, sukladno promjenama na tržištu prema kojima banka određuje politiku kamatnih stopa. Za vrijeme globalne svjetske krize vidjeli smo dotad gotovo nezamislive brze promjene kamate, kako se rizik od propasti financijskog sustava povećavao.

Stabiliziranjem stanja promjene su postale rjeđe, a kretanje kamatnih stopa puno sporije. Kada upotrijebiti koju vrstu kamatne stope prilikom oročavanja sredstava? Generalno pravilo zapravo sugerira obrnuto ponašanje od trenutnih ekonomskih kretanja.

Dakle, kad je stanje u ekonomiji burno (upravo za vrijeme kriza), rizik poslovanja generalno gledajući raste i paralelno sa njim cijena posuđivanja novca tj. kamatne stope. Tada je poželjno "visoke" stope ugovoriti sa fiksnom kamatom kod stabilne banke.

U dobrim vremenima, kad nam predstoji rast i banke ne očekuju velike rizike ili već postoji znatna količina dostupnog novca za ekonomiju, stope uglavnom padaju. Takvi trenutci su puno pogodniji za ugovaranje štednje sa promjenjivom kamatnom stopom koja je u pravilu viša od fiksne.